prvi dan

Fraza sa prvim danom ostatka života je isfurana, ali...
Ovo je prvi dan ostatka mog života. Božić je.
Bilo bi lijepo opisati dan poput onog iz filmova koji se cijeli dan vrte na tv-u, ali u mom svijetu nije tako, nema lažne obiteljske srće, nema bogatog stola, nema humora. Djeluje depresivno, zapravo i je depresivno, ali nije ovaj dan ni bolji niti gori od ostatka mog života, zapravo on je ono što bi se moglo opisati sažetkom mojih 26 godina.
Mislim da me podosta ograničava činjenica da sam rak u horoskopu, naravno da ne vjerujem u sve to sa astrologijom, ali zapitam se. Uglavnom, pravi rakovi su senzibilni, depresivni, romantični - pičkice su.. E pa sada u tome ima istine kada sam ja u pitanju, a to je ono što ograničava. Da se razumijemo, nije problem u plakanju na svaki drugi film, niti u osječaju otuđenosti od svijeta. Ma zapravo nema problema . . .
Teško je ovo, mislim na pisanje, nisam dobar u tome, teško mi je prenositi misli u slova, a ni gramatika nije jača strana. Zapravo ne znam ni zašto ovo radim, osnovna ljudska potreba da budemo rangirani i ocijenjivani, vrednovani što god radimo. Da, nisam glup, znam da fraza: briga me što drugi misle o meni, ima smisla samo u glavamo pokojeg tinejđera, a zapravo svi mi se krojimo prema mišljenju drugih, pogledaj što oblačiš na sebe, što gledaš, što slušaša, što govoriš. Oblikovani smo grupama koje nas okružuju i svi u neku od njih spadamo. E pa ja spadam u grupu ljudi koji se ne svrstavaju u grupe iako sam neizostavno član više njih...
Dakle, Božić je, sam sam u stanu koji iznajmljujem sa cimericom koja je eto blagdane odlučila provesti sa svojim dečkom kojeg ja eto baš i ne podnosim. Love za odlazak doma - obitelji nemam, a i igrom loše sudbine blagane provodim radeći nočne smjene na poslu koji me nimalo ne ispunjava... I da......peder sam.