shop

cijeli vikend sam se pitao gdje je moje mijesto u svemu ovome? Ne znam kamo dalje, kako dalje, a ne znam ni da li bi trebao ići dalje. Nekak svi mi imamo svoje ciljeve, posloćimo si stvari u glavi onako kako bi ih mi htijeli, ali svi znamo da život ne funkcionira tako. Neće se svemir usredotočiti na nas kolko god mi to željeli.
dakle moramo u jednom trenutku trgovati, nude se naše želje - za cijenu realnosti. no kao i obično ne znamo što čemo dobiti, realnost može biti dobra i ukusna ili je poželimo baciti u smeče nakon jedne konzumacije.
znam da stvljanje stvari na dvije strane nije baš naj sretnije riješenje, nije sve crno i bijelo i sve to. ali kada razmišljamo - razmišljamo crno ili bijelo, uvijek je s jedne strane nešto pozitivno ili barem pozitivnije nego s one druge...
možda ne bi trebali trgovati - možda ipak trebamo zadržati želje za neku bolju ponudu.

oglas ( ili : kako je alanon tražio istinu )

Ja : sladak, romantićan, rak u horoskopu što ponekada znći hipersenzibilan, nisam jedan od onih koji večeri provodi po klubovima, draža mi je piva sa društvom ili većer pred tv-om sa nekim koga volim. Ne razlikujem č i ć, nisam nabildan, slušam užasnu glazbu i ludo sam posesivan. Ali sam zato iskren i uvijek kažem što osječam i mislim, kada volim – volim cijelim bićem, i kako god se stvari okrenu ostajem sve dok se ostati može. Čitam SF knjige i obožavam gubiti vrijeme uz maratone serije i filmova.
Ti: romantičar si, ne pretvaraš se da si nešto što nisi, vjeran si i pun razumijevnja, kada sam tužan uz mene si, kada se posvađamo zagrliš me i kažeš da čemo sve izgurati. Direktan si i znaš što želiš. Ne pušiš, nisi ovisnik. Dovoljna ti je jedna osoba da ti dan bude ispunjen.i naj važnije: iskren si. Imaš dovoljno velika muda da se pojaviš u javnosti sa dečkom. Voliš iste stvari kao ja ( čitaj gornji odlomak ) . Nisi tetka – to što si peder ne znaći da si manje muškarac. I voliš sex, nježan si ali ne dosadan, činiš nešto da i ja uživam ne glumiš samo rupu ili kolac.

trenutak

...u jednom trenutku života stanem i okrenem se oko sebe, pogledam put koji sam prešao i pogledam ceste koje su preda mnom i ne znam kamo i kako dalje...

vojnik ne smije plakati

sječam se polaganja zakletve u vojsci, neki pjesnik je recitirao neku pjesmu koja se zvala : vojnik ne smije plakati, ne sječam se rijeći ( osim tog stiha iz naslova ) ali sječam se da msa cijelo vrijem mislio da taj vojnik o kojem on priča - nije gay.
ja plačem, zadnja dva dn sam u fazi žaljenja i plačem, trebalo je 6 dana da dođem do toga, nadam se da če brzo završiti, ne volim suze.
fali mi, fali mi on, fali mi osječaj sigurnosti, ali nekako sam naj više ljut na sebe, ljut jer sam godinu i pol dao nečemu što sada trebam zaboraviti - potpuno se otvorio i predao osobi koja sada ne smije postojati u mom životu. mrzim to sranje.
da sam barem taj vojnik, vojnik oji če hrabro gledati naprijed i ne pustiti suzu jer zna da si to ne može priuštiti, ne smije si priuštiti trenutak ne opreza, samoče, jer pred njim je rat koji mora preživjeti, pitam se samo kolko plakanja ostane kada jednom skine odoru sa sebe .

tišina

da si barem tu, da me zagrliš. Ne moramo progovoriti niti jednu rijeć, samo me primi uz sebe, da zažmirim i zamislim da se ništa nije promjenilo.
prošlo je već pet dana, držim se, uvjeravam se, ali kada se zatvorim u svoje zidove, umirem iznutra. Zbog navike ili ljubavi, kao da je u ovom trenutku to bitno, sada patim. Patim onako kako ja to naj bolje znam, samočom i suzama, danas si to mogu priuštiti, danas ne moram glumiti ravnodušnost - mogu biti ja.

stvari koje imam

kolko zapravo vrijedio ovo što imam? da li ja tome nabijam vrijednost samo zato što ne želim ostati sam, samo zato što želim osjetiti ljubav. znam kako to zvuči ali biti voljen znači imati nešto za živjeti, iako znam da bih preživio i bez toga ali nekako je ljepši osječaj podnjeti život kada znaš da te negdje netko voli, kada znaš da imaš nekog pored sebe i u trenucima kada svi drugi odu i kada se svijet okrene protiv tebe...

kažu da moraš biti ono što jesi...

... u ovom svijetu je to ponekada teško. da, ogorčeni sam peder, jedan od onih ljutih na cijeli svijet i vrlo sklonih drami. i to je lakše misliti nego živjeti, vjerujte mi. mislim da ponekad stvari i nisu tako loše ali ko za drek se nekako one loše probiju u prvi plan. e sada ako to nije rečenica najdepresivnijeg prizvuka onda ne znam što bi bila.
upravo sam se nasmijao sam sebi, lijepo je to, možda zapravo i nisam onakav kakvim se trudim predstaviti.
dakle stvari stoje ovako : uvije treba težiti nedostižnom jer ako dosegnemo svoj cilj - ostajemo bez svrhe.