da si barem tu, da me zagrliš. Ne moramo progovoriti niti jednu rijeć, samo me primi uz sebe, da zažmirim i zamislim da se ništa nije promjenilo.
prošlo je već pet dana, držim se, uvjeravam se, ali kada se zatvorim u svoje zidove, umirem iznutra. Zbog navike ili ljubavi, kao da je u ovom trenutku to bitno, sada patim. Patim onako kako ja to naj bolje znam, samočom i suzama, danas si to mogu priuštiti, danas ne moram glumiti ravnodušnost - mogu biti ja.
Nema komentara:
Objavi komentar